Oblačinska višnja, u stvari nije sorta, već predstavlja skup većeg broja različitih genotipova.
Smatra se da su to forme kultivisane vrste Prunus fruticosa. Tačno poreklo oblačinske višnje nije
poznato. Ona je razmnožena izdancima koji su uzeti iz prirodne populacije višnje iz sela Aleksandrovo
(između Niša i Prokuplja). Postoje tvrdnje da je u taj kraj doneta iz Vojvodine. Prvi veći zasad ove višnje
podignut je na imanju zemljoradničke zadruge u Oblačini (kod Prokuplja) i po tom mestu je dobila naziv
oblačinska. Tokom sedamdesetih godina došlo je do njenog masovnog širenja, koje je bilo olakšano
razmnožavanjem izdancima. Danas je oblačinska višnja u Srbiji zasađena na oko 60% od ukupnog broja
stabala. Sazreva u II polovini VI. Stablo je slabe do srednje bujnosti. Pošto se
razmožava izdancima, oblačinska višnja se ne kalemi, već se gaji na sopstvenom korijenu. Ima “sper”
(kompakt) habitus krune. Odlikuje se kratkim internodijama. Listovi su sitni i tamnozelene su boje.
Pogodna je za gustu sadnju (razmak sadnje je manji nego kod drugih sorti i obično iznosi 4x3m).
Relativno je otporna prema mrazevima i suši. Skromnih je zahteva za uspevanjem, podnosi i nešto lošija
zemljišta. Većina klonova je samooplodna. Vrlo rano prorodi (u drugoj godini po sadnji) i rađa redovno i
obilno (u dobrim zasadima prinosi su 20- 25t/ha). Grane su celom dužinom obrasle sa rodnim drvetom.
Nije sklona ogoljavanju, pa se rezidba svodi na proređivanje krune. Plod je sitan do srednje krupan
(2,5-3,5g), okruglastog oblika, tamnocrvene boje. Meso je srednje čvrsto, sočno, kiselog ukusa i prijatne
arome. Sok je intenzivno crvene boje. Sadrži dosta suve materije (12-17%) i antocijana i pogodna je za
razne vidove prerade.